Australijski Ovčar
Iako se zove australijski ovčar, rasa kakvu danas znamo nastala je u americi. Pastiri iz Bastijske regije Pirineja su ih doveli iz Australije u SAD krajem 1800tih za rad sa ovcama, gde su daljim razvojem postali ono što danas znamo kao australijski ovčar.
Imaju izražen svoj instinkt ovčarenja, pa se veoma često može desiti da male životinje i male pse okupljaju na gomilu.
Izuzetno su odani i poslušni psi i obožavaju da provode vreme sa svojim vlasnikom.
U početku mogu biti rezervisani prema strancima pa je izuzetno bitno od rane dobi početi sa socijalizacijom, upoznavanjem sa ljudima, psima, različitim zvukovima i okolinama. Zahtevaju svakodnevnu aktivnost, i izuzetno su neumorni i uvek spremni za akciju.
Sa obzirom da je ova rasa izuzetno inteligentna, pored fizičke aktivnosti takođe zahtevaju svakodnevnu mentalnu
stimulaciju kako sami sebi ne bi našli zanimaciju koja se vlasniku uglavnom neće svideti.
Australijski ovčar iz odgovornog odgoja će uvek biti stabilnog temperamenta, što znači da će napolju biti pun energije i spreman da ispuni bilo šta što vlasnik traži od njega ali kada se pas uvede u kuću, auto, veterinarsku ordinaciju ili slično, on mora da zna da se “isključi” i ne sme da bude nervozan ili neurotičan. Karakter je genetski nasledan a stabilan karakter se dobija pažljivom selekcijom i kombinacijama roditelja stoga je jako bitno uzeti psa iz odgovorne odgajivačnice koja takvu selekciju sprovodi.
Australijski ovčar je generalno zdrava rasa. Međitim kao i mnoge rase i oni mogu oboleti od genetski naslednih bolesti.
A najčešće su poremećaju očiju i displazija kukova. I zato je VEOMA VAŽNO štene uzimati od roditelja koji su genetski testirani i podvrgnuti rendgenskom snimanju kukova i laktova! Samo tako možete biti sigurni da dobijate zdravo štene.
Smatra se da su 25%-44% australijskih ovčara na globalnom nivou prenosioci bar jedne kopije MDR1 mutacije koja određuje osetljivost na Ivermektin (koji se nalazi u većini popularnih antiparazitskih sredstava). Ali i pored MDR1 genetskog testiranja i utvrđivanja njegove prisutnosti u psu preporučuje se izbegavanje primene ivermektina na australijskim ovčarima bez obzira na njihov MDR1 status.
Australijskog ovčara odlikuje gusto krzno srednje dužine. Dlaka je duža na prednjim nogama i na zadnjem delu nogu.
Takođe poseduju umereno dugu grivu, koja je izraženija kod mužjaka nego kod ženki.
Mogu doći u crnoj i crvenoj boji kao trikolori (najčešći), bikolori (retki), ili jednobojni (izuzetno retki), i pored toga mogu biti mramorno prošarani
a takva boja se zove merle. Dva merle psa se NE SMEJU pariti jer se takvim parenjem dobijaju double merle štenci dominantno bele boje koji imaju izuzetno veliku šansu da imaju oštećen sluh, vid ili oba!
Australian Shepherd FCI Standard
In English and Serbian
English
Australian Shepherd FCI Standard
ORIGIN: U.S.A.
DATE OF PUBLICATION OF THE OFFICIAL VALID
STANDARD: 26.03.2009.
UTILIZATION: Farm and ranch shepherd dog.
CLASSIFICATION F.C.I.: Group 1 Sheepdogs and Cattle dogs
(except Swiss Cattle dogs)
Section 1 Sheepdogs
Without working trial.
BRIEF HISTORICAL SUMMARY: While there are many
theories as to the origin of the Australian Shepherd, the breed as we
know it today developed exclusively in the United States. The
Australian Shepherd was given its name because of the association
with Basque Sheepherders who came to the United States from
Australia in the 1800’s.
The Australian Shepherd’s popularity rose steadily with the boom of
western horseback riding after World War II, which became known
to the general public via rodeos, horse shows, movies, and television
shows. Their inherent versatile and trainable personality made them
assets to American farms and ranches. The American stockman
continued the development of the breed, maintaining its versatility,
keen intelligence, strong herding instincts, and eye-catching
appearance that originally won their admiration.
Although each individual is unique in colour and markings, all
Australian Shepherds show an unsurpassed devotion to their
families. Their many attributes have guaranteed the Australian
Shepherd’s continued popularity.
GENERAL APPEARANCE: The Australian Shepherd is well
balanced, slightly longer than tall, of medium size and bone, with
colouring that offers variety and individuality.
He is attentive and animated, lithe and agile, solid and muscular
without cloddiness. He has a coat of moderate length and coarseness.
He has a docked or natural tail.
IMPORTANT PROPORTIONS: Measuring from the breastbone
to rear of thigh and from top of the withers to the ground the
Australian Shepherd is slightly longer than tall.
Solidly built with moderate bone. Structure in the male reflects
masculinity without coarseness. Bitches appear feminine without
being slight of bone.
BEHAVIOUR/TEMPERAMENT: The Australian Shepherd is an
intelligent working dog of strong herding and guarding instincts. He
is a loyal companion and has the stamina to work all day. With an
even disposition, he is good natured, seldom quarrelsome. He may be
somewhat reserved in initial meetings.
HEAD: The head is clean cut, strong and dry. Overall size should be
in proportion to the body.
CRANIAL REGION:
Skull: Top flat to slightly domed. It may show a slight occipital
protuberance. Length and width are equal.
Stop: Moderate, well-defined.
FACIAL REGION:
Nose: Blue merles and blacks have black pigmentation on the nose
(and lips). Red merles and reds have liver (brown) pigmentation on
the nose (and lips). On the merles it is permissible to have small pink
spots; however, they should not exceed 25 % of the nose on dogs
over one year of age, which is a serious fault.
Muzzle: Equal in length or slightly shorter than the back skull.
Viewed from the side the topline of the back skull and muzzle form
parallel planes, divided by a moderate, well-defined stop. The
muzzle tapers little from base to nose and is rounded at the tip.
Jaws/Teeth: A full complement of strong white teeth should meet in
a scissors bite or may meet in a pincer bite.
EYES: Brown, blue, amber or any variation or combination thereof,
including flecks and marbling. Almond shaped, not protruding nor
sunken. The blue merles and blacks have black pigmentation on eye
rims. The red merles and reds have liver (brown) pigmentation on
eye rims. Expression: Showing attentiveness and intelligence, alert
and eager. Gaze should be keen but friendly.
EARS: Triangular, of moderate size and leather, set high on the
head. At full attention they break forward and over, or to the side as a
rose ear.
NECK: Strong, of moderate length, slightly arched at the crest,
fitting well into the shoulders.
BODY:
Top line: Back straight and strong, level and firm from withers to hip
joints.
Croup: Moderately sloping.
Chest: Not broad, but deep with the lowest point reaching the elbow.
Ribs: Well sprung and long, neither barrel chested nor slab-sided.
Underline and belly: Shows a moderate tuck-up.
TAIL: Straight, naturally long or naturally short. When docked (in
countries where this practice is not forbidden), or naturally short, not
to exceed 10 cm.
LIMBS
FOREQUARTERS:
Shoulder: Shoulder-blades long, flat, fairly close set at the withers
and well laid back. The upper arm, which should be relatively the
same length as the shoulder-blade, attaches at an approximate right
angle to the shoulder line with forelegs dropping straight,
perpendicular to the ground.
Legs: Straight and strong. Bone strong, oval rather than round.
Metacarpus (Pastern): Medium length and very slightly sloping.
Front dewclaws may be removed.
Forefeet: Oval, compact, with close-knit, well-arched toes. Pads
thick and resilient.
HINDQUARTERS:
General appearance: The width of the hindquarters is equal to the
width of the forequarters at the shoulders.
The angulation of the pelvis and upper thigh corresponds to the
angulation of the shoulder-blade and upper arm, forming an
approximate right angle
Stifle: Clearly defined.
Hock joints: Moderately bent.
Hocks: Short, perpendicular to the ground and parallel to each other
when viewed from the rear. No rear dewclaws.
Hind feet: Oval, compact with close-knit, well-arched toes. Pads
thick and resilient.
GAIT: The Australian Shepherd has a smooth, free and easy gait. He
exhibits great agility of movement with a well-balanced, ground
covering stride. Fore-and hind legs move straight and parallel with
the centre line of the body. As speed increases, the feet (front and
rear) converge toward the centre line of gravity of the dog while the
back remains firm and level. The Australian Shepherd must be agile
and able to change direction or alter gait instantly.
COAT:
Hair: Of medium texture, straight to wavy, weather resistant and of
medium length. The undercoat varies in quantity with variations in
climate. Hair is short and smooth on the head, ears, front of forelegs
and below the hocks. Backs of forelegs and breeches are moderately
feathered. There is a moderate mane and frill, more pronounced in
dogs than in bitches.
Colour: Blue merle, black, red merle, red – all with or without white
markings and/or tan markings, with no order of preference.
St-FCI n°342/05.06.2009
The hairline of a white collar does not exceed the point of the withers
at the skin.
White is acceptable on the neck (either in part or as a full collar),
chest, legs, muzzle underparts, blaze on head and white extension
from underpart up to four inches (10 cm), measuring from a
horizontal line at the elbow.
White on the head should not predominate, and the eyes must be
fully surrounded by colour and pigment. Merles characteristically
become darker with increasing age.
SIZE:
Height at the withers: The preferred height for males is 20-23 inches
(51-58 cm), females 18-21 inches (46-53 cm). Quality is not to be
sacrificed in favour of size.
FAULTS: Any departure from the foregoing points should be
considered a fault and the seriousness with which the fault should be
regarded should be in exact proportion to its degree and its effect
upon the health and welfare of the dog.
SEVERE FAULTS:
• Prick ears and hanging ears.
• Non-typical coats.
DISQUALIFYING FAULTS:
• Aggressive or overly shy
• Any dog clearly showing physical of behavioural
abnormalities.
• Undershot. Overshot by more than 1/8 inch. Loss of
contact caused by short center incisors in an otherwise
correct bite shall not be judged undershot. Teeth broken
or missing by accident shall not be penalized.
• White body splashes in all colours, which means white on
body between withers and tail, on sides between elbows and
back of hindquarters.
N.B:
• Male animals should have two apparently normal testicles
fully descended into the scrotum.
• Only functionally and clinically healthy dogs, with breed
typical conformation, should be used for bre
Serbian
Australijski Ovcar FCI Standard
Kratak istorijat rase: Iako postoji mnogo teorija o poreklu Australijskog ovčara, ova rasa kakvu danas poznajemo je isključivo razvijena u SAD. Australijski ovčar je dobio svoje ime zbog veze sa Basque odgajivačima ovaca koji su došli u SAD iz Australije oko 1800.
Popularnost Australijskog ovčara je stalno rasla sa naglim razvojem jahanja posle Drugog svet- skog rata, koje je opštoj javnosti postalo poznato putem rodea, izložbi konja, filmova i televizije. Njihova urođena svestrana priroda i laka dresura učinila ih je nezamenljivim na američkim far- mama i rančevima. Američki stočari su nastavili da razvijaju ovu vrstu, održavajući njenu višestra- nost, oštru inteligenciju, snažni instinkt za teranje stoke i privlačan izgled kojim su prvobitno pri- dobili njihovo divljenje.
Iako je svaka jedinka jedinstvena po boji i oznakama, svi Australijski ovčari pokazuju nezaobi- laznu odanost svojim porodicama. Njihovi brojni atributi garantuju njihovu trajnu popularnost. Opšti izgled: Australijski ovčar je dobro uravnotežen, nešto duži u odnosu na svoju visinu, sred- nje veličine i kostiju, sa bojama koje mogu biti različite i individualne. On je pažljiv i živahan, okretan i agilan, čvrst i mišićav i nije nimalo nespretan. Njegovo krzno je umereno dugo i oštro. Rep mu je kupiran ili prirodno kratak.
Važne proporcije: Mereno od grudne kosti do zadnjeg dela sapi i od vrha grebena do tla, dužina Australijskog ovčara je nešto veća od visine.
Građa: Solidno građen, sa umerenim kostima. Građa mužjaka je karakteristična za mužjake bez grubosti. Ženke izgledaju ženstveno ali njihove kosti nisu male.
Ponašanje/temperamet: Australijski ovčar je inteligentan radni pas sa izrazitim instinktom za ter- anje stada i zaštitu. On je odan pratilac i može da izdrži celodnevni rad. Priroda mu je podjednako dobra, retko je svadljiv. Može donekle biti rezervisan pri prvom susretu. Svako prisustvo stidljivosti, straha ili agresivnosti se strogo kažnjava.
Glava: Glava je oštrih ivica, snažna i suva. Njena ukupna veličina treba da bude srazmerna telu.
Lobanjski deo:
Lobanja: Ravna ili blago lučna na vrhu. Može da ima blagu potiljačnu kvrgu. Dužina i širina lobanje su jednake.
Stop: Umeren, dobro definisan.
Lični deo:
Nos: Psi plavo sive i crne dlake imaju crnu pigmentaciju na nosu (i usnama). Crvenkasto šareni i crveni psi imaju smeđe pigmentovan nos (i usne). Na psima plavo sive dlake dozvoljene su male ružičaste mrlje, međutim one ne treba da pokrivaju više od 25% nosa kod pasa starijih od godinu dana, što bi predstavljalo ozbiljnu grešku.
Njuška: Podjednake ili nešto veće dužine od zadnjeg dela lobanje. Gledano sa strane, gornja lin- ija zadnjeg dela lobanje i njuška formiraju paralelne ravni koje su razdvojene umerenim, dobro definisanim stopom. Njuška se malo sužava od korena nosa i na vrhu je zaobljena.
Čeljusti/zubi: Kompletan niz snažnih belih zuba treba da se spaja u makazast zagriz ili ravan zagriz( klještasto zubalo).
Oči: Smeđe, plave, boje ćilibara ili bilo koja varijacija ili kombinacija tih boja, uključujući flekice i mrlje. Bademastog oblika, nisu izbočene niti upale. Plavo sivi ili crni psi imaju crnu pig- mentaciju na očnim kapcima. Crvenkasti šareni i crveni psi imaju smeđe pigmentovane očne kapke. Njihov pogled treba da bude oštar ali prijateljski.
Uši: Trouglaste, umerene veličine i kože, postavljene visoko na glavi. U punoj pažnji, one se pre- savijaju napred i preko glave ili sa strane u obliku ruže. Uši sa savijenim vrhovima i viseće uši predstavljaju ozbiljne greške.
Vrat: Snažan, umereno dug, blago lučno savijen na grebenu, dobro usađen.
Telo:
Gornja linija tela: Leđa su ravna i snažna, jednaka i čvrsta od grebena do kukova.
Sapi: Umereno iskošene
Grudni koš: Nije širok, ali je dubok sa najnižom tačkom koja doseže do lakta.
Rebra: Dobro raširena i duga, grudni koš nije ni bačvast ni ravan sa strane.
Donja linija tela: Umereno uvučena.
Rep: Ravan, prirodno dug ili prirodno kratak. Ukoliko je kupiran (u zemljama u kojima to nije zabranjeno) ili prirodno kratak, njegova dužina ne treba da prelazi 10 cm.
Prednje noge:
Plećke dugačke, ravne, prilično blizu postavljene na grebenu i dobro položene u nazad. Nadlaktica, koja treba da bude približno jednake dužine kao i plećka, se spaja pod približno prav- im uglom sa linijom ramena a podlaktice se ravno spuštaju, normalno u odnosu na telo.
Noge: ravne i snažne. Kosti su jake, pre ovalne nego okrugle.
Došaplje: Srednje dužine i veoma blago nagnute. Prednji peti prst se može ukloniti.
Šape: Ovalne, kompaktne, sa zbijenim i dobro pod uglom savijenim prstima. Jastučići su debeli i elastični.
Zadnje noge:
Opšti izgled: širina zadnjih nogu je podjednaka kao i širina prednjih nogu na nivou ramena. Ugao savijenosti karlice i gornjeg dela sapi odgovara uglu plećke i natkolenice i formira približno prav ugao.
Koleno: Jasno definisano
Skočni zglobovi: Kratki, normalni u odnosu na tlo i međusobno paralelni ukoliko se gleda od pozadi. Peti prst na zadnjim nogama se mora odstraniti.
Šape: Ovalne, kompaktne, zbijenih i lučno savijenih prstiju. Jastučići su debeli i elastični. Hod: Australijski ovčar se kreće, slobodno i lako. Njegovi pokreti su agilni i dobro uravnoteženi, sa naizmeničnim pokretima prednje leve i zadnje desne noge. Prednje i zadnje noge se kreću ravno i paralelno sa centralnom linijom tela. Australijski ovčar mora biti agilan i sposoban da momen- talno promeni pravac ili hod.
Dlaka:
Srednje strukture, ravna do talasasta, otporna na vremenske uslove i srednje dužine. Gustina pod- lake varira u zavisnosti od klime. Dlaka je kratka i glatka na glavi, ušima, prednjem delu podlak- tica i ispod skočnih zglobova. Zadnji deo podlaktica i nadlaktica ima umereno izražene zastavice. Griva i dlaka na grudima su umereni, izraženiji kod mužjaka nego kod ženki. Netipično krzno predstavlja ozbiljnu grešku.
Boja: Sivkasto plava, crna, crvenkasto šarena, crvena – sve bez belih oznaka i/ili bakarno crvenih mrlja, bez posebno podeljnih varijanti. Linija dlake belog okovratnika ne prelazi tačku grebena na koži.
Bela boja je prihvatljiva na vratu (bilo na delu ili celom okovratniku), grudima, nogama, donjim delovima njuške, sredini čela, delu koji se prostire od donjeg dela dužinom od 10 cm, mereno od horizontalne linije lakta.
Veličina i težina:
Visina na grebenu: Poželjna veličina za mužjake je 51-58 cm a za ženske 46-53 cm. Kvalitet ne treba zanemariti na račun veličine.
Greške: Svako odstupanje od gore navedenih stavki treba smatrati greškom, a ocenjena ozbiljnost greške treba da bude direktno srazmerna njenom stepenu.
Diskfalifikacione greške:
– Agresivan ili prekomerno stidljiv
– Predgriz ili podgriz. Nedostatak kontakta usled nepravilno centriranih sekutića kod inače pravilnog ugriza oceniće se kao podgriz. Slomljeni zubi ili zubi koji nedostaju zbog nezgoda se neće kažnjavati.
– Bele mrlje na telu kod pasa svih boja, što podrazumeva bele površine između grebena i repa, bočno između laktova i zadnjeg dela zadnjih nogu.
Svaki pas koji jasno ispoljava fizičke abnormalnosti ili abnormalnosti u ponašanju će biti diskval- ifikovan.
N.B. Mužjaci treba da imaju dva naizgled normalna testisa koji su potpuno spušteni u skrotum.